Povratak na popis lekcija - fizika 8
Video
Zvuk nastaje titranjem tijela u nekom sredstvu. Tijelo koje titra nazivamo izvor zvuka. Udarimo li glazbenu viljušku batićem (POKUS 1), njeni vrhovi zatitraju i čujemo zvuk. Uranjanjem viljuške u vodu, kapljice vode prskaju, što dokazuje da vrhovi viljuške titraju. Izvor zvuka je i zatitrana žica gitare, glasnice u našem grlu ili membrana zvučnika koja titra.
Kada izvor zvuka titra, gura i okolne čestice zraka i tjera ih na titranje. Tako dolazi do zgušnjenja i razrjeđenja zraka oko izvora, koje se dalje prenosi zrakom. Na taj način širi se zvuk. Zvuk je longitudinalni val. Zvuk se ne može širiti vakuumom (zrakopraznim prostorom) i za to ne čujemo eksplozije iz svemira.
Brzina zvuka ovisi o sredstvu kroz koje se zvuk širi. Što su sile među česticama sredstva jače to je i brzina zvuka veća. Brzinu zvuka u zraku odredio je francuski znanstvenik Marin Mersenne u 17. st. Ona iznosi oko 340 m/s.
Zvuk se dijeli na tonove i šumove. Tonovi nastaju titranjem izvora stalnom frekvencijom, a šumovi titranjem izvora promjenjivom frekvencijom. Frekvencijom izvora određena je i visina tona. Visoki tonovi nastaju titranjem izvora velikim frekvencijama, a duboki tonovi titranjem izvora malim frekvencijama. Sjetimo se da je frekvencija broj titraja u sekundi.
Ljudsko uho čuje zvučne valove frekvencija od 20 Hz do 20 000 Hz. Zvuk frekvencije manje od 20 Hz naziva se infrazvuk, a iznad 20 000 Hz ultrazvuk.
Neke životinje čuju ultrazvučne valove - pas zvuk frekvencije 40 000 Hz a mačka 70 000 Hz.
Hoće li uho registrirati neki zvuk ovisi i o njegovoj jačini, odnosno o energiji koju prenosi. Jačina zvuka (razina intenziteta) mjeri se u decibelima koji se označavaju sa dB. Za šapat iznosi 10 dB, a za glasan govor 50 dB. Ako je jačina zvuka veća od 130 dB, dolazi do oštećenja bubnjića.
Kada zvuk pri širenju naiđe na prepreke o njih se odbija i vraća nazad prema izvoru. Ta pojava naziva se jeka.
Na osnovu jeke ultrazvuka mnoge životinje komuniciraju i kreću se u prostoru. Tako šišmiš odašilje ultrazvučne valove koji se odbijaju o prepreku te ih on prima i određuje položaj prepreke. Na isti način i dupin određuje položaj plijena u moru. Na temelju tih spoznaja izrađen je radar.
Ultrazvučna jeka koristi se i u medicini, a za razliku od rendgena, nije uopće štetna za zdravlje.
Kada izvor zvuka titra, gura i okolne čestice zraka i tjera ih na titranje. Tako dolazi do zgušnjenja i razrjeđenja zraka oko izvora, koje se dalje prenosi zrakom. Na taj način širi se zvuk. Zvuk je longitudinalni val. Zvuk se ne može širiti vakuumom (zrakopraznim prostorom) i za to ne čujemo eksplozije iz svemira.
Brzina zvuka ovisi o sredstvu kroz koje se zvuk širi. Što su sile među česticama sredstva jače to je i brzina zvuka veća. Brzinu zvuka u zraku odredio je francuski znanstvenik Marin Mersenne u 17. st. Ona iznosi oko 340 m/s.
Zvuk se dijeli na tonove i šumove. Tonovi nastaju titranjem izvora stalnom frekvencijom, a šumovi titranjem izvora promjenjivom frekvencijom. Frekvencijom izvora određena je i visina tona. Visoki tonovi nastaju titranjem izvora velikim frekvencijama, a duboki tonovi titranjem izvora malim frekvencijama. Sjetimo se da je frekvencija broj titraja u sekundi.
Ljudsko uho čuje zvučne valove frekvencija od 20 Hz do 20 000 Hz. Zvuk frekvencije manje od 20 Hz naziva se infrazvuk, a iznad 20 000 Hz ultrazvuk.
Neke životinje čuju ultrazvučne valove - pas zvuk frekvencije 40 000 Hz a mačka 70 000 Hz.
Hoće li uho registrirati neki zvuk ovisi i o njegovoj jačini, odnosno o energiji koju prenosi. Jačina zvuka (razina intenziteta) mjeri se u decibelima koji se označavaju sa dB. Za šapat iznosi 10 dB, a za glasan govor 50 dB. Ako je jačina zvuka veća od 130 dB, dolazi do oštećenja bubnjića.
Kada zvuk pri širenju naiđe na prepreke o njih se odbija i vraća nazad prema izvoru. Ta pojava naziva se jeka.
Na osnovu jeke ultrazvuka mnoge životinje komuniciraju i kreću se u prostoru. Tako šišmiš odašilje ultrazvučne valove koji se odbijaju o prepreku te ih on prima i određuje položaj prepreke. Na isti način i dupin određuje položaj plijena u moru. Na temelju tih spoznaja izrađen je radar.
Ultrazvučna jeka koristi se i u medicini, a za razliku od rendgena, nije uopće štetna za zdravlje.
- izvor zvuka - tijelo koje titra
- zvuk je longitudinalni val u zraku
- brzina zvuka ovisi o sredstvu kroz koje se zvuk širi
- zrak - oko 340m/s
- voda - oko 1500 m/s
- željezo – oko 5000 m/s
- ljudsko uho čuje zvuk frekvencije od 20 Hz do 20 000 Hz
- f<20 Hz – infrazvuk
- f>20 000 Hz - ultrazvuk
- jačina zvuka mjeri se u decibelima (dB)
- jeka - odbijanje zvuka od prepreka
Brzina širenja zvučnih valova kroz plin proporcionalna je dugom korijenu temperature plina. Ovisnost brzine zvuka o temperaturi plina za posljedicu ima lomljenje vala ako se on širi plinom koji nema svuda istu gustoću. Temperatura zraka smanjuje se visinom, a budući da se zvuk brže širi u toplijem zraku, zvučni valovi prelazeći u hladniji zrak lome se prema okomici, tj. u vis, pa je čujnost slabija. Ta pojava događa se sredinom dana. Navečer i noću tlo se brzo hladi pa je hladniji zrak u nižim slojevima. Tada dolazi do suprotnog procesa te je čujnost jača. Kao posljedica loma zvučnih valova pri širenju zrakom koji ima različite temperature, nastaje tzv. gluha zona u kojoj se zvuk ne čuje.