Povratak na popis lekcija - fizika 8
Video
Pri kretanju bolida na utrci Formule 1 njegova se brzina povećava od nule do neke vrijednosti. Ako se brzina povećava u jednakim vremenskim intervalima za jednaki iznos, njegova je akceleracija stalna. Takvo gibanje tijela pri kojem akceleracija ima isti iznos, naziva se jednoliko ubrzano gibanje. Problematikom jednoliko ubrzanog gibanja bavio se još u 16. stoljeću Galileo Galilei. U svojim istraživanjima puštao je kuglicu da se kotrlja niz kosinu (POKUS 1) i tijela da padaju s kosog tornja u Pisi. Na osnovu svojih istraživanja došao je do zakonitosti jednolikog ubrzanog gibanja.
Akceleracija kod jednoliko ubrzanog gibanja računa se kao kvocijent brzine koju tijelo postigne i vremena koje proteče:
Brzina tijela pri jednoliko ubrzanom gibanju, razmjerno se povećava s vremenom i jednaka je umnošku akceleracije i vremena:
Jednoliko ubrzano gibanje može se prikazati i grafički. Graf koji prikazuje ovisnost akceleracije o vremenu, a-t graf, je pravac paralelan s osi t, jer je akceleracija u svakom trenutku jednaka. Površina ispod grafa odgovara promjeni brzine.
Budući da se brzina tijela povećava razmjerno s vremenom, graf ovisnosti brzine o vremenu, v-t graf, je pravac nagnut na os t, a nagib mu ovisi o akceleraciji. Što je akceleracija veća to je i nagib grafa veći.
Znamo da se put može odrediti iz v-t grafa kao površina lika ispod grafa. Lik ispod grafa je pravokutni trokut čija je površina jednaka polovini umnoška kateta. Odatle dobivamo formulu za put – polovina umnoška brzine i vremena:
Pošto je brzina jednaka umnošku akceleracije i vremena
put je jednak polovini umnoška akceleracije i kvadrata vremena:
Pri jednoliko ubrzanom gibanju prijeđeni put je razmjeran kvadratu vremena - u dvostruko većem vremenskom intervalu tijelo prijeđe četiri puta veći put.
Primjer jednoliko ubrzanog gibanja je slobodni pad (POKUS 2). Akceleracija tijela pri slobodnom padu iznosi oko 10 m/s2 i naziva se ubrzanje sile teže, a označava se sa g.
Akceleracija kod jednoliko ubrzanog gibanja računa se kao kvocijent brzine koju tijelo postigne i vremena koje proteče:
Brzina tijela pri jednoliko ubrzanom gibanju, razmjerno se povećava s vremenom i jednaka je umnošku akceleracije i vremena:
Jednoliko ubrzano gibanje može se prikazati i grafički. Graf koji prikazuje ovisnost akceleracije o vremenu, a-t graf, je pravac paralelan s osi t, jer je akceleracija u svakom trenutku jednaka. Površina ispod grafa odgovara promjeni brzine.
Budući da se brzina tijela povećava razmjerno s vremenom, graf ovisnosti brzine o vremenu, v-t graf, je pravac nagnut na os t, a nagib mu ovisi o akceleraciji. Što je akceleracija veća to je i nagib grafa veći.
Znamo da se put može odrediti iz v-t grafa kao površina lika ispod grafa. Lik ispod grafa je pravokutni trokut čija je površina jednaka polovini umnoška kateta. Odatle dobivamo formulu za put – polovina umnoška brzine i vremena:
Pošto je brzina jednaka umnošku akceleracije i vremena
put je jednak polovini umnoška akceleracije i kvadrata vremena:
Pri jednoliko ubrzanom gibanju prijeđeni put je razmjeran kvadratu vremena - u dvostruko većem vremenskom intervalu tijelo prijeđe četiri puta veći put.
Primjer jednoliko ubrzanog gibanja je slobodni pad (POKUS 2). Akceleracija tijela pri slobodnom padu iznosi oko 10 m/s2 i naziva se ubrzanje sile teže, a označava se sa g.
- jednoliko ubrzano gibanje - gibanje pri kojem akceleracija ima stalno isti iznos
- akceleracija je kvocijent postignute brzine i vremena
- brzina je razmjerna vremenu
- a-t graf prikazuje ovisnost akceleracije o vremenu
- v-t graf-prikazuje ovisnost brzine o vremenu
- nagib pravca ovisi o akceleraciji
Kod jednoliko ubrzanog pravocrtnog gibanja prijeđeni put raste s kvadratom proteklog vremena. Grafički prikaz ovisnosti prijeđenog puta o proteklom vremenu, s-t graf je parabola.