Povratak na popis lekcija - hrvatski 5
Infinitiv je neodređeni glagoski oblik koji završava na -ti ili -ći.
Sam infinitiv ne može biti predikat u rečenici ( npr. Ja čitati knjige ).
Imenski predikat izriče se pomoćnim glagolom biti i
imenicom, pridjevom, zamjenicom ili brojem.
Glagolski predikat izriče se glagolom u nekom vremenu i licu.
Predikat i subjekt u rečenici
Predikat (P) je jezgra rečenice i temelj rečeničnog ustrojstva.
Predikat (P) je jezgra rečenice i temelj rečeničnog ustrojstva.
On govori što subjekt radi. Izričemo ga glagolom.
Primjer: Požar!
Primjer: Petra pleše. (predikat je pleše )
Predikat kazuje da je radnja ples, da je Petra vršitelj radnje
te da pleše sada (vrijeme).
Primjer: Požar!
Primjer: Petra pleše. (predikat je pleše )
Predikat kazuje da je radnja ples, da je Petra vršitelj radnje
te da pleše sada (vrijeme).
Infinitiv je neodređeni glagoski oblik koji završava na -ti ili -ći.
Ne kazuje ni vrijeme, ni lice.
npr. maštati, ležati, svirati, ići
npr. maštati, ležati, svirati, ići
Sam infinitiv ne može biti predikat u rečenici ( npr. Ja čitati knjige ).
Može biti dio predikata kao dopuna glagolu koji kazuje lice i vrijeme
(Ja volim čitati knjige ).
Sada je predikat "volim čitati", a sastoji se od glagola volim (prezent, 1. lice jednine) i infinitiva "čitati" kao dopune.
(Ja volim čitati knjige ).
Sada je predikat "volim čitati", a sastoji se od glagola volim (prezent, 1. lice jednine) i infinitiva "čitati" kao dopune.
Imenski predikat izriče se pomoćnim glagolom biti i
imenicom, pridjevom, zamjenicom ili brojem.
Npr.
Tena je djevojčica.
Vrijeme će biti vedro.
Knjiga je tvoja.
Ivica je bio drugi.
Tena je djevojčica.
Vrijeme će biti vedro.
Knjiga je tvoja.
Ivica je bio drugi.
Glagolski predikat izriče se glagolom u nekom vremenu i licu.
Npr.
Pero se veseli ljetu.
Jurica voli juriti.
Tihomir ne želi početi učiti.
Sanja se neće moći odvojiti od nove lutke.
Pero se veseli ljetu.
Jurica voli juriti.
Tihomir ne želi početi učiti.
Sanja se neće moći odvojiti od nove lutke.
Subjekt (S) je dopuna predikatu.
npr.
Petra pleše.
Mačka spava u dvorištu.
Subjekt ne mora uvijek biti imenica, može se izreći i osobnom zamjenicom ili infinitivom:
On je krivac!
Učiti je teško.
Rečenica s izrečenim subjektom
Rečenica s neizrečenim subjektom
Rečenica s više subjekata
Odgovara na pitanje "Tko?" za živo i "Što?" za neživo.
Imenuje vršitelja radnje i najčešće se izriče imenicom.
Imenuje vršitelja radnje i najčešće se izriče imenicom.
npr.
Petra pleše.
Mačka spava u dvorištu.
Subjekt ne mora uvijek biti imenica, može se izreći i osobnom zamjenicom ili infinitivom:
On je krivac!
Učiti je teško.
Rečenica s izrečenim subjektom
Tomek je brat moje prijateljice Tanje.
Marko će večeras zaprositi Luciju.
Marko će večeras zaprositi Luciju.
Rečenica s neizrečenim subjektom
Vidio sam ga kako bježi. Tko? JA subjekt otkrivamo prema glagolskom licu
Nije mi htio reći kako se zove. Tko? ON
Nije mi htio reći kako se zove. Tko? ON
Rečenica s više subjekata
Ivan, Marko i Zvonko dočekali su goste. S - (oni), 3. lice množine, muški rod; P - 3. lice množine, muški rod
Majka i kći krenule su na put. S - (one), 3. lice množine, ženski rod; P - 3. lice množine, ženski rod
Subjekt se slaže s predikatom u licu, broju i rodu.
Majka i kći krenule su na put. S - (one), 3. lice množine, ženski rod; P - 3. lice množine, ženski rod
Subjekt se slaže s predikatom u licu, broju i rodu.