Mnogi ga od vas upotrebljavaju za liječenje prehlade, u Engleskoj bez njega ne mogu živjeti, a zapravo potječe iz Kine. Što je to? Čaj.

Tradicija ispijanja tog toplog napitka stara je nekoliko tisuća godina, a prema legendi prvi ga je spravio kineski car Shen Nung još davne 2737. godine prije Krista i to slučajno. Naime, list čajevca upao je u vodu koja je kuhala, a radoznali je car odlučio isprobati okus koji mu se  na kraju dopao i ubrzo čaj postaje omiljeno kinesko piće. Iz Kine, čaj se najprije proširio na Japan, a zatim na ostatak Azije.

Prvi spomen čaja u Europu donosi jedan arapski putnik u svojim zapisima iz 9. st., a taj se napitak spominje i u zapisima Marka Pola. Ipak, svoj pravi susret s čajem Europa doživljava tek nakon velikih geografskih otkrića i to kada su ga 1610. godine kući ponijeli nizozemski pomorci. Iz Nizozemske upotreba čaja širi se na Rusiju, Francusku i ostatak Europe, a u Ameriku dolazi tek polovinom 17. st. Zbog svoje skupoće bio je vrlo popularan među europskom aristokracijom, a navika uživanja poslijepodnevnog čaja najvjerojatnije potječe iz Francuske. Iako je nakon 1650. godine vrlo brzo zamijenio pivo kao nacionalno piće, popularnost koju danas uživa kod Engleza dobio je tek u 19. st. u vrijeme vladanja kraljice Viktorije. Rituali spravljanja čaja još uvijek su jako prisutni u azijskim zemljama i dio su njihova kulturnog nasljeđa.

U povijesti  čaj je do danas je ostao zapamćen i kao jedan od povoda za pokretanje Američkog rata za neovisnost. Takozvana Bostonska čajanka poznati je protest američkih stanovnika protiv politike britanske vlade koja je trgovinu čajem pretvorila u privilegij britanskih trgovaca. Tom prilikom Amerikanci su u more pobacali čaj s tri britanska broda usidrena u bostonskoj luci.

Uz legendu o slučajnom pronalasku čaja, za čaj se vežu još dvije zanimljive slučajnosti, otkriće ledenog čaja te vrećica za čaj. Prema pisanjima New York Timesa, prvo je 1904. godine izmislio plantažer čaja Richard Blechynden kada je zbog velike vrućine na Svjetskoj izložbi u St. Louisu u čaj morao dodavati kocke leda kako bi uspio podijeliti svoje besplatne uzorke, dok je drugo nastalo kao posljedica nerazumijevanja pakiranja. Naime, trgovac Thomas Sullivan svoj je čaj prodavao pakiran u svilene vrećice koje su restorani zajedno s čajem bacali u vodu što ga je nagnalo da taj izum kasnije i patentira.

 

Biljka čajevacShen Nung, kineski carShen Nung, kineski carBostonska čajanka 1773. godineJapanska ceremonija čajaŠarene vrećice čaja

Izdvojeno