Najdraža životinja, koju poznajem, je bakin mačak. Iako nema pravo ime, zovem ga Zvrk jer - kada je bio malen - stalno se vrtio i hvatao vlastiti rep.
Stvarno je izgledao kao pravi zvrk. Prije je trčao po cijeloj kući i uvijek je imao nekog „posla“, a sada je postao najveća ljenčina na svijetu. Spava po cijele dane. Najdraže mjesto mu je bakino krilo. Bijeli je i ima smeđe mrlje po tijelu. Rep mu je dugačak i smeđe je boje. Oko očiju ima crne crte i izgleda kao da se upravo našminkao. Ponekad se šalim i zovem ga Amy Winehouse. Ne znam točno koliko ima kilograma, no sigurna sam da ima jako puno jer ga jedva podignem. Najaktivniji je rano ujutro. Čim se probudi, odmah je gladan i kreće u potragu za hranom. Uvijek ga hrani djed, no ponekad mu to nije dovoljno pa kreće u lov na male ptice i miševe iz vrta. Pravi je lovac. Uvijek nešto ulovi, a voli se i pohvaliti, te svoj ulov obično ostavi ispred ulaznih vrata. I tada završava njegova aktivnost te slijedi cijelodnevno spavanje u bakinom krilu ili udobnoj košari. Opasno je ako ga se razbudi navečer jer onda bi se, kao i svako malo dijete, samo igrao. To njegovo igranje nije uvijek bezopasno jer ponekad izbaci svoje pandžice koje ostavljaju bolne crvene tragove na rukama. Na njega se nikad ne mogu naljutiti i jedva čekam spavanje kod bake jer onda slijedi cijelodnevno igranje ili barem njegovo spavanje u mojem krilu. Možda bih ga sada mogla nazvatii Pospanko.
Marta Adam, 6. c