Prosinac 2009

Uz pisanu književnost razvijala se kod mnogih naroda književnost koja nije rukom zapisivana. Prenošena je tako da su je ljudi jedan drugome usmeno priopćavali, pamtili i prenosili. Tek naknadno, dulje ili kraće vrijeme iza postanka, zapisivali su ih a onda i tiskali.

Narodna poslovica – u pravilu – sažeta je, duhovita, oštroumna i slikovita izreka; misao temeljena na životnom iskustvu. Narodne poslovice izricane su u različitim prigodama s namjerom da pouče, osvijeste ljude, upozore ih na ranije iskustvo, usmjere njihova nastojanja u određenom pravcu. više »